petak, 4. prosinca 2020.

Žejane

Selo Žejane je na Ćićariji, a pripada Primorsko-goranskoj županiji. Selo je postojalo još u 14.st. kada je spomenuto u Rašporskom urbaru pod nazivom Xiana. U srednjem vijeku epidemije kuge toliko su opustošile cijelo područje da su Venecija i Austrija, svaka za svoj dio Ćićarije, odlučile naseliti novo stanovništvo. Između ostalih na ovo su područje naseljavanjem stigli i Vlasi, Morlaci iz područja Sjeverne Dalmacije. Oni su se naselili krajem 15. i u 16.st., vjerojatno po naputku Frankopana. Dio njih ostao je na otoku Krku, a njihov jezik na Krku nestao je tijekom 19.st. Za razliku od Krka, jezik koji je stigao s Morlacima u Istru, sačuvan je do danas, pogotovo oko Žejana i Šušnjevice. Na žalost, danas ga govori vrlo malo ljudi pa i njemu prijeti opasnost od zaborava. 

Otkako je ovaj specifičan jezik zainteresirao istraživače od 17.st. naovamo, istraživači su ljude koji su govorili ovim jezikom nazivali Vlasima, Morlacima, Ćićima, Ćiribircima... U 19.st. zbog istraživanja jezika stigli su i stručnjaci iz Rumunjske. Oni su jeziku dodijelili ime „istrorumunjski“ mada porijeklo naroda koji ga je govorio ne odgovara tom nazivu. Nijemci su 5. svibnja 1944. spalili sela Žejane, Vele Mune i Male Mune. Toga dana je u Žejanama izgorjelo 89 kuća i 84 gospodarska objekta. U ratu je izgorjela i crkva svetoga Andrije. Crkva je obnovljena 1993. Na staroj razglednici su Žejane, negdje oko 1910. godine. Fotografiju sam preuzela s web stranica "Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika".

1 komentar: