Perun i perunike

U slavenskoj mitologiji Perun je bio bog groma i munje, a svijet se prikazivao kao stablo (stablo života), najčešće kao hrast. Grane i kora hrasta predstavljale su živi svijet (nebo i zemlju). Perun, kao vladar svijeta živih, obično se prikazivao kao orao koji sjedi na najvišoj grani stabla. Korijenje stabla predstavljalo je podzemlje, svijet mrtvih. Među korijenjem živio je Veles, vodeni bog podzemlja i neprijatelj boga Peruna. Veles je uvijek radio probleme Perunu, krao mu je stoku, Perunovu djecu i ženu koja je pola godine bila s Perunom, a pola godine s Velesom. 

Na ovaj su način stari Slaveni tumačili izmjenu godišnjih doba. Ako bi zavladala suša, ljudi su vjerovali da Veles radi zločestoće. Čim bi započela kiša, mislili su da je Perun gromom pogodio Velesa koji je umro, a iz njegovog tijela počele su padati kišne kapi. Gromovi su značili da Perun vodi borbu s Velesom gađajući ga gromovima i munjama. Ova borba je uvijek završavala Perunovom pobjedom. Naravno, kako su se izmjenjivala godišnja doba tako bi se sve ponavljalo iz početka. Mrtav Veles bi oživio, Perun bi se borio s Velesom, Veles bi izgubio u borbi i umro. Perunika, samonikla biljka s lijepim cvijetom, dobila je ime po Perunu. Ljudi su vjerovali da perunike rastu na mjestu gdje je, dok je trajala borba Peruna s Velesom, udario Perunov grom. Vjerovali su i da grom ne može pogoditi dva puta u isto mjesto pa su ljudi sadili perunike kraj svojih kuća. Hrvatska perunika (Iris Croatica) je endemska vrsta u Hrvatskoj. Na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti perunika je 19. lipnja 2000. proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom.