Južna Istra - zaboravljeni egzodus

Andrej Bader iz Medulina napisao je knjigu „Zaboravljeni egzodus 1915.-1918.“ koja opisuje  egzodus stanovnika južne Istre u ovom razdoblju. Prema tajnom Londonskom sporazumu Italiji su, za ulazak u rat protiv Austro-ugarske mornarice, obećani Istra i još neki dijelovi hrvatske obale. Najveći dio flote Austro-ugarske monarhije nalazio se na jugu Istre i očekivao se napad na ovo područje. U samo nekoliko dana, u svibnju 1915., evakuirano je mnogo stanovnika s južnog dijela poluotoka. Riječ je o stanovnicima južnije od crte Rovinj – Rovinsko Selo – Kanfanar – Žminj – Rakalj. 

Prvo prihvatilište izbjeglica bio je logor u Austriji kraj Leibnitza. Odatle su izbjeglice upućivane u nekoliko drugih logora. Neki ljudi su otišli kod rođaka ili prijatelja, dok je dio izbjeglica smješten u Austriji, Češkoj, Mađarskoj... Najsmrtonosniji logor bio je Gmünd na sjeveru Austrije. Ljudi su tamo umirali od upale pluća, tuberkuloze, dizenterije. Pretpostavlja se da je u svega nekoliko godina u tuđini umrlo oko 10.000 izbjeglica iz Istre. Oko 5.200 Istrijana je umrlo samo u Gmündu. Povratak u Istru započeo je 1917. Nakon logora, ljude su dočekale opljačkane kuće i neobrađena polja.