Mune

Mune se sastoje od Velih Muna i Malih Muna, međusobno udaljenih oko 500 metara. U prapovijesti, na ovom području postojala je prapovijesna gradina. Očito se život nastavio i u antici jer je pronađena ploča koja spominje antičku seosku koloniju i rimsku cestu. Godine 1394. Mlečani su osvojili cijelo područje i priključili ga Rašporskom kapetanatu. Tada je selo preseljeno s uzvisine Golopust na današnju lokaciju, pa mu je promijenjeno i ime, iz Gornje Mune u Vele Mune. Početkom 15.st. na ovom je području bjesnio sukob između Venecije i Sigismunda Ugarskog. Zbog sukoba, mnogi stanovnici pobjegli su u mirnije krajeve, pa su u Mune doseljeni vlaški stočari iz zaleđa Dalmacije. 

Godine 1517. vlasništvo nad ovim područjem preuzela je Austrija i Krsto Frankopan. Krsto Frankopan naselio je ovdje pedesetak uskočkih obitelji. Tada je selo branila samo uzvisina Tabor pa je odlučeno da se dodatno pojača obrana. Zbog toga je, 1586. godine, na Golopustu izgrađena utvrda. Utvrda je razorena 1616. u Uskočkom ratu. Kao i u Žejanama, i u Munama se govorio istrorumunjski jezik, no prije nekoliko generacija ovaj jezik je gotovo nestao. No zato se još može čuti u Žejanama. U Velim Munama je crkva Sv. Marije Magdalene iz 16.st. U pravcu Žejana nalazi se grobljanska crkvica Sv. Križa. U selu je sačuvana stara duhovna glazba, hrvatska narodna misa. Kroz bližu i dalju povijest Mune su stradavale nebrojeno puta, u raznim sukobima i ratovima. Posljednji puta stradale su u Drugom svjetskom ratu. Dana 05. svibnja 1944. Nijemci i Talijani spalili su selo. U ovom požaru spaljeno je 98 kuća i 85 gospodarskih zgrada.