Od 1868. do 1918. Hrvatska je bila sastavni dio Austro-Ugarske. Zbog toga sam, pišući o Istri i Kvarneru u ovom razdoblju, u nekoliko navrata spomenula prestolonasljednika Rudolfa i „aferu Mayerling“ kojom je završio njegov život. Kada je u nešto upletena visoka politika, tada je moguće da je službena verzija događaja daleko od istine. Bili mi teoretičari zavjere ili ne, i dan danas postoje sumnje u točnost službene verzije koju je forsirao car (i Rudolfov otac) Franjo Josip. Po ovoj verziji, Rudolf je u dogovoru s ljubavnicom Marijom Večerom (na prvoj fotografiji su Rudolf i Marija) najprije pucao u nju i ubio je, a zatim je izvršio samoubojstvo. No počnimo nekim redom! Politički stavovi cara Franje Josipa i Rudolfa bili su različiti. Car je bio konzervativan i sklon suradnji Austro-Ugarske s Njemačkom. Rudolf se i u svakodnevnom ponašanju i u političkim stavovima razlikovao od bečkog dvora.
U politici je bio liberalan, protivio se uskoj suradnji s Njemačkom smatrajući da je Njemačka s novim carom Wilhelmom II opasna. Smatrao je i da se Austro-Ugarska mora reformirati jer će se, u suprotnom, raspasti. Budimo realni, štogod je Rudolf mislio bio je u pravu. Njemačka je izazvala Prvi svjetski rat, Austro-Ugarska se raspala. U privatnom životu, Rudolf je bio u dogovorenom braku s nadvojvotkinjom Štefanijom. Očito je brak bio daleko od idealnog jer je Rudolf imao niz ljubavnica. Jedna od njih bila je Mizzi Kaspar, koja je, nakon Rudolfove smrti, izjavila da je Rudolf bio sklon samoubojstvu. Doduše, s obzirom da je inače vrlo galantni Rudolf prekinuo vezu s Mizzi i našao novu ljubav, Mariju Večeru, tko zna što je sve bila u stanju izjaviti razočarana i ljubomorna Mizzi. Rudolf je kupio dvorac Mayerling (na drugoj fotografiji) nekoliko godina ranije i preuredio ga u lovačku kuću. Dana 29.01.1889. Rudolf je s društvom stigao u Mayerling. Drugi dan su planirali ići u lov. Navečer je u sobi večerao s Marijom Večerom. Kako ujutro nisu otvarali vrata, u sobu je provaljeno i slugu Loscheka i nekoliko Rudolfovih prijatelja dočekao je užas; mrtva tijela Rudolfa (31) i Marije (17). Isto jutro 30.01.1889. žurno se pohitalo na bečki dvor i tada su počela prikrivanja. U prvoj objavi, bečki dvor je izvijestio da je Rudolf naglo umro od „bolesti srca“. Kako su detalji počeli curiti u javnost, službena verzija se promijenila i od tada je car Franjo Josip inzistirao na verziji „Marijino ubojstvo – Rudolfovo samoubojstvo“. Kako bi Rudolfa ipak mogli pokopati u skladu s protokolom bečkog dvora, liječnik je Rudolfa proglasio privremeno neuračunljivim. Niz detalja, neki od njih i novijeg datuma, bacaju sumnju na ovu verziju. Rudolf je stigao u Mayerling s društvom i trebao je ići u lov. Za ovakav čin, sigurno mu nije, uz veliki broj slugu u dvorcu, trebalo stići u dvorac s prijateljima. Marijino tijelo nađeno je bez odjeće. Ako su planirali ovakav čin, nije baš vjerojatno da je Marija Večera željela da njezino tijelo pronađu bez odjeće.
Postavlja se i pitanje zašto je njezino tijelo u tajnosti izneseno iz dvorca i pokopano na seoskom groblju. Pokopana je tako brzo da na njezin pokop nisu stigli ni članovi njezine obitelji. Saznali su za njenu smrt otprilike u isto vrijeme kada je pokopana. Prva, necenzurirana, izvješća s mjesta zločina potpuno se razlikuju od službene verzije. Po njima, Marija je imala ozljede na glavi, na Rudolfovom tijelu su bile vidljive posljedice borbe i imao je šest prostrijelnih rana. Ubrzo su ova izvješća, kao i fotografije s mjesta zločina, nestali i više se nisu pojavili. Posmrtni ostaci Marije Večere ukradeni su s groblja u Heiligenkreuzu 1992. godine. Kada je tijelo pronađeno, forenzičari su trebali utvrditi da li je doista riječ o njezinim posmrtnim ostacima. I da, potvrdili su, ali su ustanovili da na tijelu nema niti jedne prostrijelne rane već je uzrok Marijine smrti niz snažnih udaraca po glavi. Možda su i oproštajna pisma od Rudolfa i Marije, nađena s njihovim tijelima, samo falsifikati jer i kod pisama ima čudnih činjenica. U službenu verziju sumnjala je i posljednja austro-ugarska carica Zita (1892-1989) koja je prije smrti izjavila da su Rudolfa i Mariju ubili francuski špijuni koji su neuspješno pokušali vrbovati Rudolfa u zavjeru protiv Franje Josipa zbog careve bliskosti s njemačkom politikom. S obzirom da je Zita pripadala bečkom dvoru, njoj nije bilo teško saznati i poneki detalj kojega je dvor odlučio prešutjeti. Sumnjiva je i činjenica da car Franjo Josip nije nikada želio pokrenuti službenu istragu. Rudolf bi, da nije ubijen, naslijedio oca Franju Josipa. Da li je ubijen zato jer njegovi politički stavovi nisu odgovarali tadašnjoj visokoj politici? Nije nemoguće ni da ga je ubio neki od mnogobrojnih muškaraca s čijim je ženama ili djevojkama upustio u vezu. Da je Rudolf postao vladar Austro Ugarske, tada bi i politička zbivanja u Europi možda bila posve drugačija. Cara Franju Josipa pokušali su ubiti u neuspjelom atentatu 1853. Rudolfova mama Sissi ubijena je u političkom atentatu u Švicarskoj 1898 mada se uopće nije bavila politikom. Atentator je izvršio atentat, mada ni dan danas nije jasno zašto je to učinio. Austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand, nasljednik austrougarskog prijestolja, zajedno sa suprugom ubijen je u Sarajevu 1914. što je bio povod za Prvi svjetski rat. Nakon smrti Franje Josipa, vladavinu u monarhiji naslijedio je najstariji živući carev brat, nadvojvoda Karlo I koji je ujedno i posljednji vladar Austro-Ugarske. Ubrzo nakon zbivanja u dvorcu Mayerling, po želji Franje Josipa dvorac Mayerling postao je samostan karmelićanki. Što se točno desilo u dvorcu vjerojatno nikada nećemo saznati.
Nema komentara:
Objavi komentar