Prije otprilike petnaest godina kupila sam knjigu
„Iz sjećanja starog Austrijanca“. Knjiga je autobiografija Paula Kupelwiesera,
a počinje s 1893. godinom kada je Kupelwieser prvi puta stigao na Brijune. Knjiga
se nastavlja s kupnjom Brijuna i postepenim nastankom elitnog odmarališta, a završava već s 1909. godinom i prvim dolaskom Franza Ferdinanda (Franje Ferdinanda) na Brijune. Začudio me je takav
završetak jer ulaganja i projekti koje je ostvario Kupelwieser nisu završili s
1909. godinom. Štoviše, najveće ulaganje (izgradnja hotelskog kompleksa Neptun)
odvijalo se 1912. i 1913., a daljnje planove pomrsilo je izbijanje Prvog
svjetskog rata. Nedavno sam na internetu naišla na tekst "Brijuni kao destinacija kulturnog, zdravstvenog i ekoturizma - kako graditi održivu budućnost na lokalnoj turističkoj razini" kojeg je napisala Nataša Urošević, a koji vjerojatno odgovara na pitanje zašto autobiografija
završava s 1909. godinom i posjetom Franje Ferdinanda i supruge Sofije Brijunima (već iduće godine bračni par je proveo na Brijunima dva mjeseca). Fotografiju Franje Ferdinanda na Brijunima preuzela sam s Wikipedie.
U odjelu za rijetke rukopise Austrijske nacionalne
knjižnice u Beču nalazi se mnoštvo pisama, fotografija i dokumenata obitelji
Kupelwieser. Među njima nalaze se i neobjavljeni dijelovi autobiografije Paula
Kupelwiesera te njegova korespondencija s Franjom Ferdinandom. Ovi dokumenti otkrivaju
njihov žestok sukob zbog Brijuna. Naime, već za vrijeme prve posjete Brijunima,
Franjo Ferninad je želio otkupiti Brijune od Kupelwiesera i ovdje sagraditi
svoju rezidenciju. Vjerojatno su na njegovu odluku utjecali i ljepota Brijuna,
ali i dobra prometna povezanost s Bečom i blizina ratne luke u Puli. Kupelwieser se suprotstavio planu Franz Ferdinanda i
tada su uslijedili brojni pritisci, pregovori, čak i pokušaji da se blokira gradnja
hotelskog kompleksa Neptun. Vrijednost Brijuna je tada procijenjena na 25-30
milijuna kruna, što je bilo otprilike duplo više od iznosa ukupne dotadašnje
investicije Kupelwiesera u Brijune. Suočen s nepopuštanjem Kupelwiesera, Franjo Ferdinand je promijenio taktiku. Tada je započeo „rat“ s lažnim vijestima koje su
bile objavljene u novinama. Primjerice, pariško izdanje „The New-York Herald“
objavilo je da je zbog političke situacije i moguće špijunaže neophodno da
Austrija preuzme Brijune i razvlasti Paula Kupelwiesera. Ovu dezinformaciju Kupelwieser
je demantirao objavom u brijunskim novinama „Brioni Insel Zeitung”. O njihovom
sukobu ne svjedoče samo dokumenti obitelji Kupelwieser već i dokumenti s Bečkog
dvora koji se čuvaju u Austrijskom državnom arhivu. Svađa oko Brijuna počela je 1909. i trajala je
nekoliko godina. Prekinuta je atentatom u Sarajevu 1914. u kojem su ubijeni Franjo Ferdinand, nasljednik austrougarskog prijestolja, i njegova supruga, a atentat je bio povod
za Prvi svjetski rat. Knjiga „Iz sjećanja starog Austrijanca“ prvi puta je objavljena
1918., četiri godine nakon atentata. Opisujući zbivanja na Brijunima nakon
1909., Paul Kupelwieser puno je pisao o svađi s Franz Ferdinandom, ubijenim
prestolonasljednikom, pa je vjerojatno zato odlučeno da ovaj dio pisanih
materijala uopće neće biti objavljen u autobiografiji.
Nema komentara:
Objavi komentar