Kožljak – crkve

O dvorcu Kožljak (danas postoje samo ruševine dvorca) ima već dosta priča na mom blogu. Jedna od priča je i ona o groznom feudalcu Nikoliću (Josip Nicolich de Wachsenstein) kojega su seljaci, ne mogavši više trpjeti njegovu svirepost i njegovu ludost, ubili 1574. godine. Tridesetih godina 15.st. vlasnici dvorca postali su braća Mojsijević. Dva brata su ubrzo umrla u sukobima s Turcima. Treći brat, Martin Mojsijević, mudro je vodio imanje (ali i politiku) i u ovom je razdoblju dvorac Kožljak s pripadajućim imanjem doživio najsvjetlije trenutke. U 16.st. dio članova obitelji Barbo, tadašnjih vlasnika dvorca, prešli su na protestantizam, a Kožljak je postao okupljalište protestanata. Navodno je biblioteka u dvorcu imala niz protestantskih knjiga. 

Rezidencijalni dio dvorca bio je na samom vrhu stijene. Do njega je vodio strmi zavojiti put i stepenice uklesane u stijenu. Ispod dvorca, ali unutar zidina, bilo je maleno podgrađe. Na takvoj terasici u podgrađu nalazila se crkva Svetog Hadrijana (na fotografiji). Isprva je to bila manja romanička crkva. Godine 1834. crkva je produžena i s prednje i sa stražnje strane, i ova je godina uklesana iznad vrata. Svojedobno je crkva Svetog Hadrijana bila župna crkva. Na groblju u Kožljaku nalazi se kapela Svetog Jurja. Kapela je sagrađena po želji vlasnika dvorca Kožljak 1590. godine. U njoj je pronađen natpis na glagoljici iz rujna 1590., a uklesao ga je majstor koji je radio na kapeli. Cijeli natpis se više ne može pročitati. Branko Fučić je u svojoj knjizi "Iz istarske spomeničke baštine" objavio zapise s njegovih putovanja Istrom 1949. Tada je zapisao da je na osnovu djelomično čitljivog dijela uklesanog teksta zaključio da je majstor vjerojatno bio s otoka Cresa. U obližnjem Zagradu je crkva Svetog Križa. Crkva je srednjevjekovna, a dograđena je u 18.st.