Raša – glavni trg

U predratnim godinama rudarstvo je postalo još važnije no prije. Zbog rudnika u Raši Italija je željela zaposliti još rudara i omogućiti im da se ovdje dosele zajedno s njihovim obiteljima. Gradnja grada Raše (talijanski: Arsia) započela je 1936., a cijeli je grad sagrađen u samo 547 dana. Projekt za novi grad napravio je talijanski arhitekt Gustavo Pulitzer Finali (Trst,1887- Genova,1967), a Raša je trebala biti uzor za gradnju novih gradova u Italiji. Osim toga, Raša je bila ideja (projekt) od Mussolinija pa je grad trebao simbolizirati snagu i duh fašističke Italije. Nakon izgradnje, talijanski mediji su, naravno puni oduševljenja, pisali o Raši, a grad su posjećivali talijanski turisti. Raša nije bila samo grad-spavaonica, stanovnicima je grad nudio različite sadržaje. Ovdje su mogli kupiti sve što im je potrebno, rekreirati se (čak je sagrađen i bazen), popiti piće, liječiti se u bolnici… Grad je imao hotel, policijsku stanicu, poštu. Glavni gradski trg (tada se zvao Impero) smjestio se između dva stambena dijela Raše. Južnije od trga bile su kuće sa stanovima za rudare i njihove obitelji, sjevernije od trga bile su kuće s većim stanovima za rukovoditelje i druge službenike rudnika. 

Na trgu je sagrađena crkva Svete Barbare, zaštitnice rudara. Krov crkve ima oblik preokrenutog rudarskog vagona, a crkveni zvonik podsjeća na rudarsku lampu. Na trgu je sagrađena jednokatnica u kojoj je bila kino dvorana i sjedište fašističke stranke (na slici lijevo), naravno uz neizostavan balkon (balkoni su bili fiksacija pobornika Mussolinija, bilo je zamišljeno da s balkona Mussolini ili koja druga faca drži svoje „nadahnute“ govorancije…). Ispred ove zgrade bio je postavljen kip rudara visok 3 metra, rad talijanskog kipara Marcella Mascherinia (1906-1983). Na trgu je bio hotel za sve one koji su poslovno dolazili u Rašu, ali i za turiste (na slici desno). U izbočenom dijelu hotela, inspiriranom istarskim voltama, bio je bar. I inače je arhitekt, inspiriran istarskom tradicijom, u modernu gradsku arhitekturu uklopio niz istarskih detalja. Na ulazu u grad i danas se nalazi „slavoluk“. Slavoluk je bio posvećen talijanskom kralju (Vittorio Emanuele III) i, niste ni sumnjali, Mussoliniju. Danas je Raša savršeno očuvani primjer tadašnjeg talijanskog urbanizma. Nakon poraza fašizma, naravno da u gradu više nije postojalo sjedište fašista. Tada je u ovoj zgradi otvorena knjižnica i čitaonica. Simboli i tekst na slavoluku su, u skladu s politikom, izmijenjeni. Kip rudara, jednog od simbola fašista u Raši, uklonjen je s trga 1947. godine. Doduše, i nakon uklanjanja fašističkih simbola, činjenica da je Rašu sagradio Mussolini ostala je u kolektivnom sjećanju i sigurno nije pomogla razvoju grada u doba Jugoslavije. Gašenje rudarstva zadalo je još jedan udarac Raši. Jedna je zanimljivost da je arhitekt koji je projektirao Rašu od 1939. do 1949. živio je u SAD-u i tamo je projektirao niz talijanskih restorana i vila u Hollywood-u. Druga zanimljivost grada je činjenica da grad nema gradsko groblje. Neki misle da groblje nije sagrađeno kako ne bi kvarilo „ugođaj i ideju“ kojima se ponosio Mussolini. No, ne zaboravimo, Raša je sagrađena tek nakon isušivanja Krapanskog jezera, te je možda tlo nepogodno za pokapanje umrlih.