Ovo je priča iz 11. stoljeća o krčkom biskupu koji nije bio biskup i o papi koji nije bio papa. Eto, Krk ima i takve priče. Godine 1054. došlo je do definitivne podjele crkve na zapadnu rimokatoličku i istočnu pravoslavnu crkvu. Zatim su uslijedile reforme unutar rimokatoličke crkve. Godine 1060. u Splitu je održan Splitski sabor (Splitski sinod) na kojem se okupila crkvena vrhuška iz Dalmacije, s otoka Krka (biskup Juraj), Cresa, Raba… Sabor je održao papinski legat Majnard po naputku tadašnjeg pape Nikole II. Splitski sabor bavio se crkvenom „problematikom“ na našem području pa je trebao biti uvertira u korištenje latinskog jezika u bogoslužju te svojevrsni obračun s glagoljaškim svećenicima. Tako su zaključci iz Splita zabranjivali svećenicima da imaju bradu i dugu kosu (što su često imali glagoljaški svećenici) kao što su zabranjivali da svećenici budu Hrvati ukoliko ne znaju latinski jezik. Papa Nikola II umro je 1061. i novi papa Aleksandar II nastavio je s reformama. Naravno, nije sve proteklo glatko.
Parmski biskup Honorije II prvo se usprotivio odabiru pape Aleksandra II i proglasio sebe papom. Time je postao protupapa (protupapa je osoba koja nije bila legalno izabrana za papu te ga katolička crkva nije priznavala, Honorije nije bio jedini protupapa kroz povijest). Zatim je izgleda protupapa Honorije II imao svoje prste i u tadašnjim zbivanjima na Krku. Ova zbivanja je kasnije opisao Toma Arhiđakon. Na otoku Krku prvo se pojavio neki došljak Ulfo (Vulfo), očito izaslanik protupape Honorija II. Ulfo je nagovorio stanovnike Krka da odaberu za novoga biskupa starca Cededu. Cededa se potom, zajedno s opatom Potepom, uputio u Rim k papi kako bi ga papa službeno proglasio biskupom. Papa ga naravno nije proglasio krčkim biskupom, štoviše bradatom Cededi iščupao je nekoliko dlaka iz brade revoltiran njegovim izgledom koji nije bio u skladu sa zaključcima Splitskog sabora. Tada je lukavac Ulfo objasnio bradatom Cededi da je tim činom (čupanjem dlaka iz njegove duge brade) papa zapravo potvrdio Cededu za biskupa. I tako se Cededa počeo smatrati krčkim biskupom, protjerao je krčkog biskupa Jurja (koji je bio legalnan biskup) i nastavio obavljati biskupske poslove. Kada je za to saznao papa poslao je na Krk izaslanika Ivana. Ivan je prokleo i Cededu i opata Potepu, dao do znanja da Cededa nije izabrani biskup, a Ulfa odveo u zatvor u Split. Ivan ipak nije računao na revolt stanovnika jer je Cededa očito imao veliku podršku među vjernicima. Na koncu je Cededa ostao biskup do njegove smrti. Ma koliko god ova krčka epizoda bila iznenađujuća, činjenica je da su domaći ljudi i svećenici željeli koristiti i glagoljicu i hrvatski jezik.
Nema komentara:
Objavi komentar