Za kratkotrajne Napoleonove vlasti u Istri (od 1805. do 1813.) u Rovinju je kuhalo između pobornika francuske vlasti i onih koji su podržavali Austriju. Atmosfera u gradu je bila toliko napeta da je i lutak Pulcinella tijekom predstave 1806. godine krivom riječju napravio pravu pomutnju u gradu. Godine 1809., samo tri godine od panike koju je izazvao Pulcinella, došlo je do novog sukoba u Rovinju. Tada je pristaše Austrije predvodio Francesco Biondo, a po gradu su hapsili stanovnike Rovinja koji su podržavali vlast Francuza. Ovom lovu na pristaše francuske vlasti pridružio se i Montechiaro, emigrant iz Francuske. Montechiaro je oko sebe okupio i poštene ljude, ali i brojne razbojnike.
Razbojnička ekipa utjerala je strah u kosti svim stanovnicima ovog područja, ako se tko i usudio usprotiviti njihovim željama ne bi dobro prošao. Razbojnici su se većinom skrivali u šumi Svetog Marka, velikoj šumi između Rovinja i Bala. Po nalogu Marmonta, francuskog guvernera Ilirskih pokrajina, Francuzi su odlučili stati na kraj razbojništvu. Razbojnika je bilo mnogo i to ne samo u Roveriji oko Juršića. Racije Francuza u šumi Svetog Marka trajale su i po nekoliko tjedana. Francuzi bi prvo onemogućili komunikaciju između razbojnika i njihovih doušnika te opskrbu razbojnika hranom i oružjem. Tek bi tada krenuli u lov na razbojnike. Nakon hapšenja tijela razbojnika objesili na vješala koja su postavili uz puteve. Tijela su nisu smjela micati tjednima, kako bi i sam pogled na tijela na vješalima bio lekcija ostalim razbojnicima. Ove podatke sam pronašla u genijalnoj knjizi „Rovinj na starim razglednicama“ D. Načinovića i M. Budicina koju preporučujem svim zaljubljenicima u Rovinj.
Nema komentara:
Objavi komentar