Vjerska procesija koja se nekada održavala na blagdan Tijelova u Labinu bila je najsvečanija i najveća procesija u gradu. U procesiji bi bili gotovo svi stanovnici Labina, naravno u njihovim najboljim odijelima i haljinama. Na čelu procesije nosio se srebrni križ. Iza križa male djevojčice su bacale na pod latice cvijeća. Iza njih je bio labinski župnik pod baldahinom. Vjernici bi se skupili ispred župne crkve. Tada bi procesija, uz zvonjavu crkvenih zvona i limenu glazbu polako išla prema Fortici. Na Fortici je bio pripremljen oltar uz kojega su se nalazile ribarske mreže i kašete s ribama. Naravno, na ovom oltaru župnik je blagoslovio more i sve koji su živjeli od mora, ribare, pomorce…
Nakon Fortice procesija je odlazila na Trg Svetog Marka (na fotografiji). Na trgu je bio drugi oltar, uz njega uredno složeni snopovi žita, grane jasena i grančice sa cvjetovima brnistre. Župnik bi na ovom oltaru blagoslovio polja. Treći oltar bi bio postavljen kod trga Crć, iza zgrade Municipija. Uz ovaj oltar bilo bi posloženo malo ugljena i alat kojeg su koristili rudari. Ovdje je župnik blagoslovio sve rudare i rudnike u Labinu i okolici. Tako je ovom vjerskom procesijom blagoslovljeno ono najvažnije što je nekada činilo život stanovnika Labina i okolice: rudari, seljaci, ribari… Priču o ovoj labinskoj procesiji pronašla sam u knjizi „Labinade“ Marijana Milevoja. Knjiga sadrži 86 tekstova o Labinu koji su se nekada redovito objavljivali u kolumnama „Labinade“ i „Neobavezno čavrljanje“ u Glasu Istre.
Nema komentara:
Objavi komentar