Nakon Drugog svjetskog rata Trst i Pula bili su u Zoni A pod angloameričkom upravom, a ostatak Istre je bio Zona B pod upravom jugoslavenske vojske. Nakon Pariških mirovnih pregovora, dana 10. veljače 1947. potpisan je jugoslavensko-talijanski mirovni ugovor kojim Istra postaje dio Hrvatske (tada u sastavu Jugoslavije). Istoga dana u Puli u Carrarinoj ulici izvršen je atentat na brigadira Roberta Williama Michaela de Winton-a, zapovjednika britanske 13. (škotske) kraljičine pješačke brigade. De Winton je samo mjesec dana ranije preuzeo dužnost vojnog zapovjednika angloameričkih snaga sa sjedištem u Puli od brigadira Philipa Herberta Richardsa. Toga jutra de Winton je stigao automobilom u obilazak straže u Carrarinoj ulici. Blizu Dvojnih vrata iz skupine ljudi izdvojila se jedna žena, iz torbice izvadila pištolj Berettu i tri puta pucala u de Wintona koji je odmah preminuo. Prilikom hapšenja žena je ranila još jednog vojnika. U torbi joj je nađen papir s obrazloženjem tog čina; napisala je da nije pucala u brigadira već u njegovu uniformu izražavajući time neslaganje s pripojenjem Istre Jugoslaviji.
Atentatorica je bila Maria Pasquinelli, (Firenca 1913 - Bergamo 2013), učiteljica i obožavateljica lika i djela Benita Mussolinija. Pasquinelli nije samo pasivno podržavala fašizam i Mussolinija, bila je aktivna članica njegove stranke bliska čak i nekim ministrima, a radila je i za tajnu službu. Kapitulaciju Italije 1943. dočekala je u Splitu gdje je bila učiteljica talijanskog jezika. Još u prosincu 1945., kada je radila kao učiteljica u Trstu, Maria Pasquinelli rekla je prijateljima da će se vratiti u Istru i tamo napraviti kaos. Nakon odluke Pariške mirovne konferencije kojom je Istra trebala ući u sastav Hrvatske (Jugoslavije), još i prije potpisivanja jugoslavensko-talijanskog mirovnog ugovora, odlučila je da će u Puli ubiti savezničkog generala. I doista, Maria se vratila u Pulu. Od srpnja 1946. do siječnja 1947. volontirala u Odboru za egzodus koji je organizirao odlazak Talijana iz Istre u Italiju. Istraga nakon atentata ukazala je na niz što slučajnih što namjernih propusta. Naime, istraga je utvrdila da su i talijanska vlada i Saveznička vojna obavještajna služba znali da se Maria Pasquinelli nalazi u Puli i kakve su joj namjere. Dok je talijanska vlada, u kojoj je bilo niz osoba iz Mussolinijevih struktura šutjela o njezinim planovima, saveznici, koji su dobro znali tko je Maria Pasquinelli, napravili su veliku grešku ne prosljeđujući važne informacije o njezinom kretanju i planovima ili ih prosljeđujući s velikim zakašnjenjem. Suđenje atentatorici započelo je u Trstu početkom travnja 1947. i Saveznički vojni sud osudio ju je 10. travnja na smrtnu kaznu. Nakon uložene žalbe kazna je zamijenjena doživotnom robijom. Nakon samo 16 godina provedenih u zatvoru Mariu Pasquinelli je pomilovao tadašnji predsjednik Italije te je ostatak života provela na slobodi. Pritom su je mnogi u Italiji smatrali junakinjom.
Nema komentara:
Objavi komentar