Opatija – obitelj von Hortenau

Zasigurno Opatija nije imala puno stanovnika o kojima se toliko tračalo. Obitelj Hortenau već sam ukratko spomenula na blogu, no priča o njima je doista interesantna. Priča o njima je priča o skandalima bečkog dvora, to je i priča o mladom otorinolaringologu Juliusu Cohnu i bečkoj balerini Marii Schleinzer, ali i o životu u Opatiji dok je bila u sastavu Austro-Ugarske pa zatim o Opatiji u vrijeme Italije. No krenimo od početka, a početak priče je, barem što se tiče Opatije, dolazak mladog liječnika Juliusa Cohna (kasnije Julius von Hortenau) u Opatiju. Cohn se rodio u Beču 1868., završio je medicinu i postao otorinolaringolog. Nakon poslovnog razočarenja (izostanka napredovanja u karijeri mada mu je to bilo obećano) Julius Cohn se odlučio na veliku promjenu u životu, preselio se krajem 1897. iz Beča u Opatiju. U Opatiji je otvorio malu liječničku ordinaciju koja se nalazila u vili Felice (današnja adresa vile je Ulica Maršala Tita 132). Unatoč teškim počecima, za nekoliko godina doktor Cohn postao je poznat građanin Opatije i cijenjeni liječnik pa je 1901. otkupio cijelu vilu Felice i proširio liječničku ordinaciju. Iste te godine (1901.) u Opatiju se doselila poznata bečka balerina, Maria Schleinzer (1874-1949) sa devetogodišnjim sinom Alfredom i sedmogodišnjom kćerkom Hildegard (Hildom). Svi su znali da je otac Alfreda i Hilde habsburški nadvojvoda Otto Franz Josef (mlađi brat Franje Ferdinanda i nećak Franje Josipa). Otto Franz Josef je od 1886. bio u dogovorenom braku s Marijom Josipom Saskom i s njom je imao dva sina. Ponekad bi takvi dogovoreni brakovi funkcionirali no to definitivno nije bio slučaj s ovim brakom. Cijela monarhija brujala je o preljubima i feštama Otta Franz Josefa, a njegova veza s bečkom balerinom Mariom Schleinzer kao i činjenica da imaju dvoje djece bila je javna tajna. Naravno, svi detalji o ulozi Franje Josipa u ovoj opatijskoj priči nisu poznati (vjerojatno to nikada ni neće biti) no nije teško zaključiti da je bečkom dvoru bilo u interesu prekinuti vezu Otta i Marie i pokušati umanjiti negativan publicitet za kojega se tako svojski „brinuo“ Otto. Vjeruje se da je ključnu ulogu u preseljenju Marie Schleinzer s djecom u Opatiju odigrao upravo Franjo Josip. Naravno, možemo spekulirati i dalje i pitati se da li je slučajno Maria stigla u Opatiju baš 1901., iste godine kada je mladi liječnik Cohn uspio zaraditi dovoljno da otkupi cijelu vilu Felice. Bila to slučajnost ili samo dio dogovora između Franje Josipa i Juliusa Cohna, nevažno je jer ubrzo su krenule pripreme za vjenčanje Marie i Juliusa. Za sklapanje crkvenog braka trebalo je riješiti još jedan problem; doktor Cohn je bio Židov, Marija je bila rimokatolik. Prva zamisao je bila sklapanje braka u sinagogi u Trstu pa je Maria u lipnju 1902. i službeno prestala pripadati katoličkoj crkvi. Taman kada su svi pomislili da će ići na vjenčanje u Trst, tršćanski rabin odbio ih je vjenčati. Zatim je Julius Cohn u srpnju 1902. napustio židovsku vjeru i time su se zadovoljili zakonom predviđeni uvjeti za sklapanje ako ne već crkvenog onda barem civilnog braka što je i učinjeno 26. srpnja 1902. Nekim čudnovatim putevima Maria je 1903. ponovno postala vjernica, pa je njihovo drugo vjenčanje, ovaj puta crkveno (u crkvi Svete Ane u Voloskom) održano 23. svibnja 1903. Iduće godine (21. svibnja 1904.) Maria i Julius dobili su sina, Hansa. 

Liječnička ordinacija dr. Cohna i dalje se nalazila u vili Felice, a obitelj je živjela u vili na fotografiji za koju se šuškalo da je novopečenom bračnom paru kupio, niste ni sumnjali, Franjo Josip. Današnja adresa vile je Ulica Maršala Tita 137. Vila je sagrađena krajem 19.st., neki je zovu vila Glax (prvi poznati vlasnik vile bio je liječnik Julius Glax, bečki sveučilišni profesor), a neki je zovu vila Panciera (u vrijeme Italije, osiromašena obitelj Hortenau prodala je vilu Luigiu Pancieri). Osim vile, još se nešto izmijenilo nakon vjenčanja. Julius Cohn je dobio plemićku titulu i postao je Julius von Hortenau. Julius von Hortenau je postao vijećnik Liječničkog povjerenstva u Opatiji, član uprave banke, a 1907. bio je među malobrojnim osnivačima Zemaljskog turističkog saveza čiji je cilj bio razvoj turizma u austrijskom primorju. Zahvaljujući ovom savezu u Opatiji je realizirano niz projekata, među njima je i produženje poznate šetnice uz more sve do Ičića. Julius von Hortenau prionuo je zatim i novom projektu, organizaciji Jadranske izložbe u Beču čime je želio hrvatsku obalu (tada obalu Austro-Ugarske Monarhije) i njezine stanovnike i kulturu predstaviti stanovnicima Beča. Izložba se održala 1913. i završila je financijskim fijaskom, a Julius von Hortenau bio je razočaran nezainteresiranošću Beča za druge narode u monarhiji što je i glasno komentirao. Zapravo, Julius von Hortenau je na neki način bio ispred svoga vremena, bio je slobodnomisleći čovjek čija razmišljanja nisu definirali uski politički interesi vladajućih, volio je svoju državu no bio je svjestan njezinih slabosti. Tek nakon propasti monarhije mnogi su shvatili da možda do propasti države ne bi niti došlo da je bilo više ljudi koji su razmišljali poput von Hortenaua. Kada je započeo Prvi svjetski rat von Hortenau je radio u Austriji u bolnici u kojoj su se liječili vojnici. Nakon rata vratio se kući no u Opatiji ga je dočekala nova država, Italija, i potpuno nove okolnosti. Talijani su mu čak oduzeli radnu dozvolu (kasnije ju je uspio ponovno dobiti), a s obzirom na prijašnju povezanost s bečkim dvorom talijanska policija je pažljivo pratila njegovo kretanje. Italija je uvela protužidovske zakone godine 1938. i tada su mu oduzeli građanska prava. Strahote Drugog svjetskog rata nije doživio, umro je u Opatiji od posljedica moždanog udara 1941. godine. Njegova supruga Maria von Hortenau, nekadašnja poznata bečka balerina, umrla je u Opatiji 01. lipnja 1949. u vili koja je već bila nacionalizirana. Njezin sin Alfred (sin kojeg je imala s nadvojvodom Ottom) postao je bankar, 1925. iz Opatije se preselio u Zagreb, a zatim je zbog rasnih zakona otišao u Švedsku pa u Ameriku. Kćer koju je Maria imala s nadvojvodom Ottom , Hildegarde, udala se 1922. za bogatog Mađara Mihaela Paola Kuczora. Živjeli su u Opatiji, bavili se cvjećarstvom i njihova ostavština u Opatiji su famozni Amerikanski vrtovi koje možete posjetiti. Početkom Drugog svjetskog rata otišli su u Mađarsku. Hans, sin Marie i Juliusa, postao je inženjer. Zbog rasnih zakona 1941. Hans je otišao u Švedsku. A nadvojvoda Otto? Nakon što je Franjo Josip riješio „problem“ Marie i Ottove vanbračne djece njihovim preseljenjem u Opatiju, nadvojvoda je nastavio sa skandalima. Umro je 1906. od posljedica sifilisa. Posljednje mjesece njegova života njegovala ga je njegova zadnja ljubavnica, pjevačica Louise Robinson, s kojom je, ako se ne varam, imao kćer. Većinu podataka koje sam spomenula u ovom tekstu pronašla sam u jednom genijalnom članku Borisa Zakošeka „Doktor i balerina“ koji je objavljen u Sušačkoj reviji broj 58/59.