Moje znanje (neznanje) o tarantulama do sada se svodilo na slijedeće; pauk je velik, otrovan i nema ga kod nas. Listajući Istarsku enciklopediju shvatila sam da sam neznalica jer, osim što je pauk velik (najveći pauk u Europi), sve ostalo je krivo. Za početak, tarantula ima i u Hrvatskoj i to u Istri, Primorju i Dalmaciji. Osim toga, tarantule nisu otrovne, na mjestu ugriza eventualno može doći do alergijske reakcije. Vjerovanje u opasnost ugriza tarantule došla je u naše krajeve naseljavanjem ljudi s juga Italije, a cijela ova priča o opasnosti tarantula doista se može pripisati samo malenom pauku kojega zovemo crna udovica, a koji živi u Hrvatskoj u istim krajevima kao i tarantula. Vjerojatno je bilo lakše za strašne posljedice optužiti velikog pauka koji doista djeluje zastrašujuće, nego malog pauka crnu udovicu. Ime pauka, kao i termini „tarantizam“ i „tarantela“ (tarantella) nastali su zbog grada Taranta na jugu Italije. Naime, ljudi u Tarantu su vjerovali da je otrov tarantule toliko opasan te može izazvati strašne duševne posljedice (tarantizam). Vjerovali su da će u ozdravljenju pomoći plesanje do iznemoglosti jer će se na taj način otrov izlučiti iz tijela znojenjem. Tako je nastao talijanski narodni ples tarantella. Čak i u plesanju ima trunka istine, pojačana fizička aktivnost može doista pomoći, ali kod ugriza crne udovice, a ne tarantule.
Pojam „tarantizam“ nekada nije bio povezan samo s posljedicama ugriza tarantule već i s nekim drugim bolestima. Također, ples do iznemoglosti ponekad se prakticirao i u nekim drugim situacijama. Ovaj ples trajao bi danima, bez prestanka. Nevezana za Istru i tarantule, no interesantna (ni to nisam znala) je činjenica da se u nekim dijelovima Europe u srednjem vijeku pojavila svojevrsna kolektivna epidemija plesanja do iznemoglosti, pogotovo u 15.st. u Njemačkoj i Francuskoj. Za takav ples koriste se različiti termini, osim tarantele ovakav ples se naziva i kuga plesa, koreomanija, ples Svetog Vida… Najdokumentiraniji slučaj kuge plesa je slučaj iz Strasbourga iz 1518., kada je plesna histerija zahvatila četiristotinjak ljudi. Slični mada ne tako masivni slučajevi dokumentirani su i u nekim drugim gradovima. Kao u transu ljudi su plesali i plesali danima bez prestanka, a ponekad je upravo ples bio uzrok smrti (zbog iznemoglosti, infarkta, dehidriranosti…). Točni uzroci ove čudnovate epidemije zapravo nisu poznati. Neko vrijeme se nagađalo da je bila riječ o nekom heretičkom kultu (što čak ni po opisima slučajeva nije izgledno). Odbačena je i teorija da je uzrok bilo masovno trovanje gljivicama na raži. Najvjerojatnije objašnjenje je masovna histerija do koje je dolazilo zbog teškog života, neimaštine, gladi, straha zbog tadašnjih epidemija kuge i stresa uslijed svakodnevnog svjedočenja umiranju rođaka, prijatelja, susjeda… Pitate li se što radi fotografija sa suhozidom i kažunom u ovom tekstu, tarantulu nisam vidjela, pauka se bojim, a čim u Istri vidim crnog paučića s nekim točkicama po tijelu bježim, bila to crna udovica ili ne. Fotografiju iz okolice Vodnjana sam odabrala samo zato jer se crne udovice vole skrivati u suhozidima. Za razliku od crnih udovica koje pletu paukove mreže tarantule se skrivaju u rupama u zemlji.
Nema komentara:
Objavi komentar