Krajem 19.st. postojala je ideja da se vrh Učke poveže s obalom no niti jedan od planova nije realiziran. Jedan prijedlog bila je gradnja zupčaste željeznice koja je trebala povezati Opatiju (Slatinu) s nadmorskom visinom od 1.340 m. Dužina trase bila bi nešto više od jedanaest kilometara. Neki su predlagali da željeznica kreće iz Lovrana, a pretkoncesija za gradnju dodijeljena je ing. Conradu iz Beča. Zbog sve većeg broja posjetitelja i rastućeg interesa tadašnje elite, na prijevoju Poklon sagrađena je planinarska kuća 1887. godine. Po nadvojvotkinji Štefaniji, supruzi prestolonasljednika Rudolfa, planinarska kuća se zvala „Štefanijina kuća“ (stara fotografija Aloisa Beera nastala je oko 1904. godine).
Dana 10. listopada 1890. Štefanija, tada već udovica, posjetila je „Štefanijinu kuću“. Početkom 20.st. svake godine bi ovaj planinarski dom posjetilo oko 2.000 ljudi. Za razliku od jeftinijih opcija za smještaj na Učki, smještaj u „Štefanijinoj kući“ bio je raskošniji, pa i skuplji. Do „Štefanijine kuće“ vozila je konjska zaprega. Lokalno stanovništvo je, uz minimalnu naknadu, vodilo turiste po stazama i stazicama Učke. U Štefanijinoj kući pedeset godina je bio domar Antonio Adriani iz Tirola. Na njegovom radnom mjestu, Adriani je upoznao niz pripadnika austrijske elite. Kada je započela vlast Italije „Štefanijina kuća“ je preimenovana u „Rifugio Duchessa d'Aosta“. U Drugom svjetskom ratu kuća je spaljena, a Antonia Adriania su ubili nacisti. Početkom 20.st. na Učki je nastala još jedna vrsta elitne zabave, automobilske trke. Godine 1912., u utrci između Veprinca i Poklona automobil berlinskog tvorničara Fishera sletio je s ceste, pri čemu su supružnici Fisher poginuli.
Nema komentara:
Objavi komentar