Istra – Acikina darovnica

Ovo je priča o Aciki, Acikinoj darovnici i o falsifikatu njezine darovnice napravljenom u Porečkoj biskupiji pod „dirigentskom palicom“ tadašnjeg porečkog biskupa Bonifacija. Plemkinja Acika je živjela u 11. stoljeću i bila je kćer istarskog kneza Vecelina i kneginje Vilpurge. Udala se za Popona II, plemića iz obitelji Weimar-Orlamünde, a njihov sin Ulrik postao je prvi istarski markgrof. Tada je bilo u modi da bogataši darovnicama poklanjaju velike posjede crkvi. Tako je Acika 1040. godine darovnicom poklonila veliki posjed u Limskoj Dragi benediktincima kamaldoljanima iz samostana Svetog Mihovila iznad Limskog kanala (na fotografiji su ruševine ovog samostana). Original darovnice nije sačuvan, no postojanje darovnice potvrđuje dopis Acikine majke Vilpurge od 12. lipnja 1040. Negdje oko 1300. godine u priču o Acikinoj darovnici upleo se porečki biskup Bonifacije (porečki biskup od 1282. do 1305.). 

Želeći da se Porečka biskupija domogne ovog posjeda, Bonifacije je napravio falsifikat Acikine darovnice, izmijenivši sadržaj tako da ide u prilog njegovim težnjama. Mada je Bonifacije bio poznati svadljivac i, kako vidimo, i falsifikator, moramo priznati da korištenje falsifikata tada nije bila rijetkost. Osim toga, Bonifacije nije bio prvi porečki biskup koji je falsificirao službene dokumente, napravili su to i neki od njegovih prethodnika. Falsificiranjem Acikine darovnice Bofinacije je izazvao ljutnju benediktinaca iz samostana Svetog Mihovila. Bonifacije nije dignuo tlak samo njima, često se svadio s akvilejskim patrijarhom nastojeći smanjiti feudalna prava Akvileje i povećati prava Porečke biskupije. Svađalica Bonifacije zakačio se i s benediktincima iz samostana u Svetom Petru u Šumi (tek poslije je ovaj samostan postao pavlinski samostan) i s benediktincima iz samostana Sveti Mihovil pod Zemljom (kod Labinaca), zadirući u njihova prava i posjede te smjenjujući opate samostana. Očito Bonifacije nije bio ništa manje svadljiv i u samom gradu Poreču jer su se na koncu porečki svećenici žalili na Bonifacija akvilejskom patrijarhu. Nakon žalbe porečkih svećenika akvilejski patrijarh Ottobono ga je ekskomunicirao i od tada se u povijesnoj literaturi gubi svaki trag o Bonifaciju.