Brijuni – broj stanovnika

Jedan od pokazatelja uspona i padova turističkog raja na Brijunima u 20.st. je i broj stalnih stanovnika na otočju. Godine 1893., kada je Paul Kupelwieser kupio malarične Brijune, na Velom Brijunu je živjelo nekoliko stanovnika. Osim njih, na otočju je bilo i nešto austrougarskih vojnika u vojnim objektima. Kupelwieser je odmah započeo s uređenjem okoliša i gradnjom gospodarskih zgrada pa je oko 1900. na Velom Brijunu povremeno radilo i do 300 ljudi. Neki od njih postali su stalni stanovnici otoka. Mada su prvi gosti na Brijune stigli još 1896., smještajni kapaciteti tada su bili skromni no njihovim povećanjem povećao se i broj gostiju i broj stanovnika otoka. Oko 1910. Veli Brijun je imao tristotinjak stanovnika, ostali zaposlenici svaki dan su dolazili iz Vodnjana, Fažane i okolice. Ne zaboravite, i obitelj Kupelwieser je živjela na Velom Brijunu. Njihova vila se danas zove vila Zagorka (na žalost, vila nije obnovljena). Pred početak Prvog svjetskog rata, na Brijunima je stalno živjelo oko 700 stanovnika. Neki od njih su se doselili s obiteljima pa je čak otvorena i škola (jedan razred za sve učenike). Naravno, dok je trajao rat na Brijune je dolazio malen broj turista, a osim njih na otočju je boravilo oko dvije tisuće vojnika. Rat je završio raspadom Austro-Ugarske. Talijani su okupirali Istru (i ne samo Istru), a Rapalskim ugovorom iz 1920. godine Istra, pa tako i Brijuni, postali su dio Italije. S Talijanima se turizam na Brijunima promijenio; Brijuni su postali ljetno elitno ljetovalište, više nisu bili klimatsko lječilište kao u vrijeme Austro-Ugarske zbog čega hoteli više nisu bili popunjeni cijele godine. 

Promijenile su se i želje bogataša pa su na Velom Brijunu povećana ulaganja u sport i zabavu. Paul Kupelwieser je umro 1919. i vođenje Brijuna nastavio je njegov sin Karl. Mada se golf igrao na Brijunima od 1906., Karl je dao napraviti moderan golf teren s 18 rupa 1922. godine, a Brijuni su postali poznati po golf turnirima. Povećan je i broj terena za tenis, a 1925. Brijuni su dobili atraktivan i vrlo popularan (ali i vrlo skup) elitni sport, polo. Sagrađena je i konjušnica za 200 konja. Unatoč trudu i ogromnim ulaganjima, pogotovo u polo, Brijuni više nisu nikad dostigli broj gostiju i zaradu kao u prijeratnim godinama. Ogromnim izdacima i slabom zaradom ubrzo se pridružio novi problem. Godine 1929. započela je u SAD velika gospodarska kriza koja se ubrzo prelila i na Europu. Karl Kupelwieser više nije mogao podnijeti financijsku propast predivnog projekta kojeg je započeo njegov otac pa je 1930. počinio samoubojstvo i pokopan je u obiteljskoj grobnici na Velom Brijunu. Godinu dana nakon njegove smrti, 1931. godine, Brijuni su imali 799 stanovnika. Zbog bankrota, 1936. Brijuni su prešli u državno (talijansko) vlasništvo. U ovom razdoblju osim gradnje novog hotela Karmen na mjestu prijašnjeg hotela, na Brijunu je bilo i nešto privatnih ulaganja. Godine 1931. obitelj njemačkog industrijalca Stinnes Fries sagradila je vilu Madonna (danas vila Jadranka), a vojvoda od Spoleta je za sebe sagradio manju vilu (danas vila Lovorka). U vrijeme Drugog svjetskog rata pa do kapitulacije Italije 1943. na otoku su bili talijanski vojnici, a nakon kapitulacije Italije njih su zamijenili njemački vojnici. Zbog vojnika i vojnih objekata na Brijunima, krajem rata otočje su u nekoliko navrata iz zraka napali saveznici i nanijeli veliku štetu (fotografija). U proljeće 1946. Brijuni, s tadašnjih 196 stanovnika, postali su dio tadašnje Jugoslavije. Pedesetih godina 20.st. Brijuni su postali rezidencijalno otočje, a njihovim zatvaranjem za javnost i broj stanovnika se smanjio. Tako je 1961. na Brijunima živjelo pedesetak stanovnika, a 1971. samo 13 stanovnika. Od osamdesetih godina otočje je ostalo bez stalnih stanovnika. I tako su Brijuni u manje od 100 godina, od nekoliko stanovnika devedesetih godina 19.st, preko osamstotinjak stanovnika tridesetih godina 20.st. postali otočje bez stalnih stanovnika.