Nedavno sam na blogu spomenula muzej u Humu. Muzej je otvoren u proljeće ove godine (2022.).
Ovih dana sam ga i posjetila i oduševila se. Uz stručnu vodičkinju naučila sam svašta jer svaki pažljivo odabrani izložak ima svoju priču; o prošlosti, o starim zanatima, o životu kakav je nekada bio. Mislim da je nemoguće spomenuti baš sve što sam vidjela i čula jer toliko je toga. Na sve detalje se toliko pazilo pa je čak i
kruh u „starom dućanu“ pravi (samo je, nakon pečenja, osušen). U „staroj pošti“ vidjeti ćete stare telefone, telefonsku centralu, sve što je nekada imala jedna pošta. Možete kupiti i razglednicu koja izgleda kao da je napravljena početkom 20.st. Želite li je nekom poslati, možete pisati glagoljicom. Naravno, imate „šalabahter“ pa vam i nepoznavanje glagoljice neće biti problem. U apoteci možete sami smiješati kremu od
prirodnih sastojaka. Stara blagajna još ima oznaku vlasnika koji ju je koristio.
Osim stare šivače mašine vidjeti ćete i malenu šivaču mašinu za djevojčice (savršeno
funkcionira). U „staroj krojačnici“ vidjeti ćete odijela kakva su nosili
mladići, ali i haljine koje su nosile djevojke. Crveni rub na dnu haljine
značio je da je djevojka zauzeta, zeleni rub na haljini značio je da djevojka
nema mladića… Eto, mladići nisu bili označeni bojama pa smo vodičkinja i ja zdušno
prokomentirale nekadašnju „modu“.
Stolarska radnja prepuna je alata koje su koristili
stolari, u jednom dijelu muzeja izložene su stare prskalice za vinovu lozu
(jedna je toliko stara da nisam niti znala o čemu je riječ), mlin za brašno
(jednostavniji mlin je služio za grublje mljeveno brašno, onaj kompliciraniji je
za sitnije mljeveno brašno). U jednoj prostoriji izložene su kopije nekih od
najpoznatijih glagoljaških spomenika zajedno s Grdoselskim ulomkom, kopije fresaka iz crkvice Svetog Jeronima, jedna od malobrojnih kopija Misala kneza Novaka, kustodija iz Vrha... Kuća u kojoj je muzej, osim što je među najstarijim
kućama u Humu, jedna je od prvih kuća koje su imale WC. Čak i WC možete vidjeti. Naravno, posjet Humu bez kušanja biske gotovo je
nemoguć pa je i posjet muzeju završio s degustacijom biske. Nakon muzeja otišla sam u suvenirnicu koja je cijela u
znaku proizvoda tvrtke AurA. Suvenirnica izgleda predivno, proizvoda ima
bezbroj, a većinu možete degustirati pa je doista nemoguće izaći bez kupnje. O
tome vam svjedoči vrećica s medicom i limoncellom koja je samnom stigla u
Zagreb.
Nema komentara:
Objavi komentar